S radošću sam prihvatio poziv svog prijatelja i kolege Zlatka da mu pomognem da naša 8. tromboneuphotubijada uspije na visokom umjetničkom nivou. Pomogao sam kako sam mogao i kako najbolje znam, stavio sam na raspolaganje plejadu svojih bivših i sadašnjih studenata te se sam uključio u muziciranje. Manifestacija je zasjajila u najboljem mogućem izdanju. U tome ste u potpunosti uspjeli! Za naše prilike, netko će reći predugo, preopsežno, previše, no s mojeg stajališta je upravo suprotno. Uspoređujući s konferencijama u Europi, Americi, Aziji i Australiji, ovo je probijanje leda, odgajanje mladih pedagoga (a kojih je u Bjelovaru bilo vrlo mnogo, na što sam osobno izuzetno ponosan), koji će ili već jesu shvatili da je to pravi put.  Bilo je stare glazbe, Jazz-a, moderne glazbe, predavanja, koncerta učenika i studenata, popratne izložbe instrumenata, te na kraju ozbiljno dobra svirka dva mlada lava iz našeg instrumentalnog područja koji su apsolutno zaslužili svoje vrijeme i mjesto na ovakvoj manifestaciji. Dakle, bilo je za svakoga ponešto. Također, nismo zaboravili one koji su nam utabali staze te je u spomen na rođenog bjelovarčanina, prof. Marcela Fuchsa, prvog profesora trombona na Muzičkoj akademiji u ZG o desetoj godišnjici smrti priređena mala spomen izožba. Prelijepo. Moj je osobni dojam u kompletu, da ste vi organizatori opet nadmašili samog sebe te bih volio da sljedeći skup bude opet u Bjelovaru. Bio je to “Festival šarenih bonbona od tube, euphonia i trombona” te ste u svemu, ali baš u svemu uspjeli.    Čestitke, Mario Šincek

Veliko mi je zadovoljstvo što sam pozvana na 8 Trombontubijadu i moram da kažem da su moje impresije o pomenutoj manifestaciji premašile očekivanja u najpozitivnijem smislu (ovo mišljenje dele i moje učenice, koje su učestvovale u ovom skupu kao i njihovi roditelji koji su prisustvovali jednom posebnom danu za sve nas koji se bavimo trombonom profesionalno, a i svima ostalima koji su ljubitelji brass muzike). Želela bih da se zahvalim kolegi Zlatku koji se potrudio da sve naše potrebe ispuni (probanja sale, korepetitora, aktivnog učešća mojih učenica na masterclasu uvaženog profesora Corrada), a i da mu odam veliko priznanje što je uspeo sve ovo da da organizuje besprekorno. Nalazim za shodno da napomenem da bi ovim modelom ponašanja svi mladi pedagozi trebali da se upravljaju i da streme tome da budu u službi svoje profesije. Verica Ristić (Beograd)